Ova rečenica obično stoji pod slikom Sv. Kristofora ili na ulazima u srednjevjekovne gradove. Sveti Kristofor je zaštitnik Raba i rabljana, te putnika i morepolovaca, zaštitnik od svih nevolja i boleština, oluja i uragana.  Priča o njemu se temelji na narodnoj predaji, alegorijama i legendama.

LEGENDA O SVETOM KRISTOFORU

Prema nekima, Reprobus je bio seljak ( prema jednom izvoru, pije nego se obratio imao je glavu psa), a prema drugima princ rođen po zagovoru Gospe jednom kralju. Neki scenu događanja smejštaju u Siriju, neki Kaanan, treći pak u Arabiju. Njegovo ime prije obraćenja je bilo Offerus, Offro, Adokimus, Reprobus ili Reprebus.

ZLATNA LEGENDA

U Kanaanu (Palestina) rodio se u 3. stoljeću čovjek divovskog rasta i snage imenom Reprobus. Taj je Kanaanac - grdosija tražio najmoćnijeg čovjeka na Zemlji da mu služi. Prvi njegov gospodar, kralj, brzo je otpao jer je Reporb otkrio da se boji Sotone, pa ga ostavi da bi služio Djavlu. Od njega je pak otišao kad je vidio da drhti pred križem i spomenom Isusa Krista.
I tako je Reprobus krenuo u potragu za Kristom. Potraga je bila duga i teška, no u svojim lutanjima namjerio se na pustinjaka, koji ga je podučio kršćanstvu i preobratio: Sv. Babilasa od Antiohije. On mu je rekao da će najbolje služiti Kristu ako radi na Zemlji posao koji mu najbolje leži. Medjutim, iako već preobraćen, Reporbu se nije dalo postiti da ne izgubi snagu, a ni moliti nije volio previše, pa ga onda da bi bio od neke koristi, pustinjak nagovori da prenosi preko rijeke stare, nemoćne i putnike.

Jedne noći probudi ga tako dijete i zamoli Reproba da ga prenese preko rijeke. Ovaj uzme u ruku palmin štap, dijete podigne na ramena i zagazi u rijeku. Svakim korakom koji je činio, dijete je postajalo sve teže i teže, a voda sve nemirnija, te je Reprob na pola puta pomislio da će se  i on i dijete utopiti. Jedva se dočepao druge obale. Kad su stigli na drugu stranu, djete mu reče da je na svojim ramenima nosio grijehe svijeta, te mu naredi da zabode svoj palmin štap u zemlju, koji onda čudom zaživi, procvjeta i dadne plodova ( kao Aaronov štap). Tek tada Reprobus prepozna Krista - Dijete, gospodara kojeg je tražio.  Od tada se div nazove Kristofor - što znači 'onaj koji nosi Krista' i još se više učvrsti u kršćanskoj vjeri. Odluči napustiti službu prenošenja ljudi na rijeci i posvetiti se potpuno širenju kršćanske vjere.

Šireći vjeru doživljavao je Kristofor svakakve napasti. Bio je salijetan od dvije bludnice koje su ga kanile zavesti, pa da napusti vjeru. Dogodilo se upravo suprotno - one same preobratiše se i postaše vjernice. 251.god. u vrijeme vladavine rimskog cara Decija, progonitelja kršćana, zatekao se na grčkom otoku Samosu. Po nalogu Imperatora, zapovijednik otoka dao ga je uhititi. U početku su ga na razne načine htjeli privoljeti da se odrekne svoje vjere, da bi ga na kraju podvrgli mučenju, no ništa ga nije moglo slomiti. Tako ga nakon mučenja odvedoše na stratište gdje ga je gadjalo 40 strijelaca, ali ga svih 40 promaši jer su se strijele, taknute rukom Božjom odbijale od njega i vraćale se strijelcima. Jedna od tih strijela koje su se vratile, izbije oko likijskom kralju. Ne mogavši mu nikako drugačije nauditi, naposlijetku mu odrubiše glavu...

SV: KRISTOFOR  - SVETAC ZAŠTITNIK GRADA I OTOKA RABA

U srednjem vijeku prikaz Kristofora se mogao naći na ulazima u mnoge crkve i na gradskim vratima jer se vjerovalo da onaj tko pogleda lik sveca taj dan neće umrijeti i da može putovati bilo gdje jer će ga Kristofor zaštiti.

Pojedini dijelovi svečeva tijela završili su kao relikvije u mnogim crkvama svijeta. Svečeva ruka je dospjela u Šibenik, a svečeva lubanja u Rab, gdje je došla iz Carigrada kao poklon rapskoj diocezi 809.god od partijarha Nikephorosa i čuva se još i danas kao velika relikvija u kutiji s pozlaćenim pokrovom. Sama lubanja ukrašena je krunom s dragim kamenjem za koju se pretpostavlja da je dar rabljana svecu zaštitniku, ali po nekim izvorima kruna je dar bosanske kraljice Elizabeza Kotromanić - ( Ona se kasnije udala kao druga njegova žena za kralja i cara Luja I Anžuvinca, Lajos Nagy, Mađarske, Hrvatske, Rusije, Poljske..)  Biskup Domana, rodom cresanin, zabilježio je prvo od više čudotvornih spasenja po zagovoru Sv. Kristofora na Rabu, a koje se dogodilo na dan 9.svibnja 1075.god. Ova čudesa opisao je biskup Juraj de Hermolais, zvan Koštica, u Čudima Sv. Kristofora. Obradio: Gdin Vinko Maskarin

I danas se dan Sv. Kristofora 25.05. slavi kao jedna od najvećih svetkovina na otoku Rabu, sa završnom svečanosti na Trgu Sv. Kristofora: natjecanjem rapskih samostreličara, dok se Relikvija sveca čuva u pozlaćenom kovčežiću u sakralnoj zbirci grada Raba.

Više o mitu sveca - na engl.
slike sveca u umjestnosti