Markantun de Dominis - teolog i fizičar kojem su se divili i Newton i Goethe

2010 UNESCO-va godina Markantuna de Dominisa
450. obljetnica rođenja Marka Antuna de Dominisa filozof i znanstvenik (1560-1624

Markantun de Dominis tj. Marco Antonio de Dominis je rođen 1560 ( točan datum nepoznat ) na otoku Rabu ( latin. Arbe). Njegov otac Jerko de Dominis doktorirao je pravo u Padovi i radio kao odvjetnik u Veneciji. Markantun je odrana pokazivao entuzijazam i talent za učenje i poslat je u Jezuitsku gimnaziju u Loretu, gdje se pridružio Jezuitskom redu. Kasnije je izašao iz reda i čak apostirao, no ne prije nego je završio školovanje. Potom je studirao u Veroni, pa otišao u Padovu gdje je naučavao matematiku. Proveo je dvije vrlo uspješne godine u Padovi gdje su njegova predavanja privlačila veliki broj studenata. Po zatvaranju Jezuitskog collegiuma otišao je u Bresciu podučavati retoriku, logiku i filozofiju, no ugled mu je zapravo priskrbio njegov dotadašnji rad u Padovi. Neka od njegovih istrživanja u fizici i posebno optici objavljena 1611 ("Tractatus de radiis visus et lucis in vitris, perspectivis et iride"), odobravana su u širokim znanstvenim krugovima toga doba. Kasnije je njegov rad bio vrlo hvaljen od Isaaka Newtona. 1600 je, već biskup, promoviran u Doktora teologije na Sveučilištu u Padovi.


palača Dominis
1596 je imperialnim ukazom Cara Rudolfa II postavljen za Biskupa Senja, a 1600 i Modruša, da bi 1602 bio premješten u Splitsku biskupiju. Dominis je postavljen za Nadbiskupa na poseban zahtjev splitskih kanonika i bio je oduševljeno dočekan kao prvi dalmatinac na tom mjestu nakon skoro 200 godina pod Venecijom.
Njegov je rad u Splitu dobro započeo, no naredne godine su bile pune svađa i raspra između njega i svećenstva, posebno s Biskupom Trogira, s kojim je trebao dijeliti prihod. No ono što ga je dovelo u središte pažnje evropskog javnog mijenja toga doba je bila njegova upletenost u konflikt Rima i Venecije, koji je izbio 1606 radi Papinog pokušaja da se kao autoritet postavi iznad zakona. Dominis je podržao Republiku Veneciju, na čijoj se teritoriji i nalazio.

Ta činjenica u kombinaciji s njegovim dopisivanjem s Fra Paolom Sarpiem i svađama sa svojim svećenstvom i biskupima kulminirala je u njegovom gubitku položaja u korist rođaka, pa se je tako 1615 konačno odselio u Veneciju.

Od početka sukoba Venecije i Rima, Dominis je bio zainteresiran za pitanje odnosa Crkve i Države. Nakon upornih glasina da sprema dokument protiv Kurije, pozvali su ga u Rim da objasni svoje nakane. Odlučio je ne odgovoriti na poziv da se opravda i umjesto toga otišao u Švicarsku, gdje je napisao pismo venecijanskim vlastima da odlazi iz straha od odmazde Inkvizicije i da je samo htio govoriti istinu.

Zato se pripremao na vjersko odmetništvo i započeo komunikaciju s engleskim ambasadorom u Veneciji, Sir H. Wottonom i nakon zajamčene dobrodošlice, otišao u Englesku 1616. god. nakon što je exkomuniciran od nadbiskupske dijeceze. Na putu do tamo zaustavio se u Heidelbergu gdje je publicirao svoja razmišljanja i žestoko napao Rim: "Scogli del Cristiano naufragio" ( "Stijene kršćanskog brodoloma"), kasnije ponovno objavljenog u Engleskoj. Jedna od najinteresantnijih izjava u ovom dokumentu je Dominisova izjava da ga je oduvijek privlačilo čitati zabranjenu literaturu i da vjeruje da u njoj ima nešto istine. Takovo razmišljanje u ono vrijeme pokazuje njegovu neovisnost uma.

Nakon svog odmetništva od Rima Dominis stiže u London 26.12.1616. ( godina Shakespeareove smrti ) uz veliku pompu, dočekan s dobrodošlicom od strane Jamesa I. Četiri dana nakon spektakularnog dolaska, Dominis je postavljen na 5. mjesto do Kralja Jamesa I što je značilo da je prema protokolu tog vremena bio 5. po državnoj hijerarhiji. James I ga je smjestio kod nadbiskupa Canterburyske župe i pozvao ostale biskupe da mu daju rentu, te mu dodijelio vodeću ulogu među Nadbiskupima Canterburyja i Yorka. 1617 je predavao na Camebridgu i Oxfordu, te objavio svoj glavni rad  "De Republicâ Ecclesiasticâ contra Primatum Pap? ( prints: Vol. 1, 1617; vol. II, 1620, London; Vol. III, 1622, Hanover), te sudjelovao kao pomoćnik u posvećivanju George Montaigne za Biskupa Lincolna, 14 Dec., 1617. Njegov rad De Republica Ecclesiastica je bila usmjerena ne samo protiv papinstva i crkvene administracije, nego i protiv nekih od crkvenih učenja, njezina glavna poruka je da bi se Crkva trebala reorganizirati po federalističkom principu, umjesto da je strogo kontrolirana iz centra. Knjiga je bila odobravana u cijeloj Evropi kao iznimno vrijedan teološki rad i zadala je snažan udarac autoritetu katoličke crkve.
Iste godine James I mu je dodijelio red Majstora od Savoya, a 1619 postao je Dekan na Windsoru.

Interesantno je da je Dominis uveo riječ "puritanski, puritanac" u engleski jezik u modernom smislu, jer se ta riječ do tada  upotrebljavala samo u teološkoj literaturi s ograničenim značenjem.

De Dominis je poznat i po svom radu na polju fizike i optike. Vršio je niz optičkih pokusa s opremom koju je sam izrađivao, kao npr. sa staklenim kuglama ispunjenim vodom. 1611 u Veneciji je objavio svoj znanstveni rad naslovljen: "Tractatus de radiis visus et lucis in vitris, perspectivis et iride", ( O zrakama vida i svjetlosti u lećama i u dugi ) koji se bavi lećama, dalekozorom i teorijom duge. Objasnio je teoretski prioncip rada dalekozora, koji spada među prve teorijske radove o dalekozoru, otkrio je svojstva svjetlosti ( lom svjetlosti) objašnjavajući boje u dugi - tj. iznio teoriju fenomena nastajanja duge, tako što je skrenuo pažnju na činjenicu da se u svakoj kišnoj kapi svjetlost prolazi kroz dva loma snopa i srednju refleksiju, te objasnio nastanak donjeg luka i spektar. Isaak Newton ga je citirao u svom radu "Optika", no povjesničari su došli do zaključka da je pridavao Dominisu prevelike zasluge i osporili su njegove pohvale u korist Descartesa jer Dominis nije objasnio postanak vanjskog luka duge.
Iako danas nije masovno poznat znanstvenik, Dominis je bio utjecajni član znanstvene zajednice 17. stoljeća.

Njegova teorija valova ( "Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia") je objasnila pojavu plime i oseke, zasnovana je na ideji privlačnih sila između Mjeseca i Zemlje, koja je kasnije podrobno objašnjena u Newtonovoj teoriji gravitacije. Na osnovi svojih istraživanja smatrao je da je Zemlja okrugla. Otkrio je i pojavu difrakcije bijele svjetlosti.

Međutim, njegova glavna preokupacija je bio problem evropskog mira i crkvena reforma. De Dominis je imao značajno mjesto u raspravi o jedinstvu Crkve, pitanju koje odnedavno iznova privlači interes. Njegovi radovi su bili poznati širom Evrope i odmah bili prevođeni na mnoge jezike ( od Latinskog na engleski, njemački, francuski, poljski ), a izvršili su i značajan utjecaj na duhovne učitelje Pravoslavne crkve.

Nakon šest godina boravka u Engleskoj, njegova veza s Anglikanskom crkvom i Kraljem je oslabila, iako je Dominis Anglikanskoj crkvi dao jedno od najvažnijih doktrinskih oružja ikada. Očekivano vjenčanje Princa Charlesa zabrinulo ga je i učinilo nesigurnim a izbor Gregoria XV ( 9 Feb., 1621) još je više pridonio njegovo odluci da se vrati u Rim, pa je stupio u kontakt s katoličkim diplomatima u Engleskoj i najavio Kralju svoju želju da se vrati. Naposljetku mu je bio odobren povratak, no financijska sretstva su mu bila oduzeta, da bi mu bila vraćena tek nakon njegove ponizne molbe direktno Kralju.

Nakon napuštanja Engleske okomio se na Crkvu Engleske jednako žestoko kao nekad i na Rim, te u "Sui Reditus ex Anglii Consilium" (Paris, 1623) porekao sve što je napisao u "Consilium Profectionis" (London, 1616), izjavljujući da je namjerno lagao u svemu što je rekao protiv Rima. Nakon šestomjesečnog boravka u Brusselu, krenuo je ka Rimu. Bio je dobro dočekan i pozvan da službeno ponovi svoju izjavu pred Kardinalom i da ju objavi u brošuri. Ovo ga je potpuno diskreditiralo kod engleskih kao i kod drugih protestanata, kao i kod mnogih katoličkih protivnika papinske svjetovne moći. Venecijanski senat je zabranio pamflet na svom teritoriju.  Uprkos mnogim Dominisovim neprijateljima, Papa Grgur XV ga je štitio i financijski ga pomogao, dodjeljujući mu mirovinu, no Papa je umro 1623 i Dominis se uskoro opet  sukobio s Inkvizicijom. Na kraju je zatočen 1624 godine u dvorcu di Sant’ Angelo  i optužen da se vratio svojim heretičkim uvjerenjima. Slučaj protiv njega je nastavljen i poslije njegove smrti; de Dominis je proglašen heretikom i tijelo mu je zajedno s njegovim radovima spaljeno  21 Dec., 1624. na trgu Campo di Fiori, u Rimu. De Dominis je sigurno nepravedno zaboravljeni genij, crkveni duhovnik, vjerski odmetnik i znanstvenik, kao što ga opisuje i Encyclopedia Britannica.

autor: Kristina Maskarin

Izvori:

- The Galileo Project
- Project Canterbury, pismo aleksandrijskom patrijarhu Ćirilu ( na engleskom)
- The Catholic Encyclopedia
- Henry Newland, The Life and contemporaneous Church history of Antonio de D., Archbishop of Spalato
- Zbornik radova o Marku Antunu Dominisu i znanstvenoj prošlosti otoka Raba
- Encyclopedia Brittanica
- Rapski zbornik
- I.Martinovic o znanstvenim radovima M.A. de Dominisa


DOSTUPNE KNJIGE na Amazon.com:
  • A manifestation of the motives by Marco Antonio De Dominis
  • Marcus Antonius de Dominis Gospodnetic, Archiepiscopus Spalatensis, Dalmatiae et Croatiae Primas, 1560-1624,  by Nenad Grisogono
  • De Dominis, 1560-1624 :  Venetian, Anglican, ecumenist, and relapsed heretic, by Noel Malcolm
  • A proclamation with a briefe answere, 1611 by Joseph Cresswell


  • POGLEDATI I OVO;

  • http://www.lerotic.de/dominis/
  • project de Dominis at the Art academy Split

  •  

     
     
     
     
     
     

    HR - home Vodič Smještaj Nautika Turist. linkovi Fotoalbum O nama


    Š 1992. - 2013.Kristofor D.o.o. Sva prava pridržana. ---- Upiti: info@kristofor.hr ,  Sugestije i komentari: Webmaster